Nikada nisam voljela jesen. Dapače, mrzila sam ju. Postljetna depresija, kišurina, hladnoća i sivilo. Ali ove godine nešto je drugačije.

Konačno sam na svojoj koži osjetila kako je to veseliti se jeseni.

I pitala sam se danas kako je do toga došlo.

Nekad to trebamo čuti od drugih

Prošle godine pročitala sam nečiji status na facebooku gdje je pisalo da dotična osoba jedva čeka jesen.

Wtf?! Usred ljeta netko jedva čeka jesen?! Živimo li mi na istoj planeti??

Nakon tako apstraktnog statusa, malo sam se zapitala. Zašto ja ne volim jesen? Je li razlog zbilja samo vrijeme?

Jer nije da ne volim kišu; po ljeti mi ona ne smeta. Nije da ne volim nakon dugo vremena nositi kožnu jaknu i čizmice. Nije da se ne volim zavući pod dekicu, piti čaj i gledati neki dobar film. Nije da ne volim šetati kroz šumu dok lišće mijenja cijelu paletu boja. Nije da ne volim treninge koji opet kreću i sva druženja koja idu uz njih. Nije da ne volim svoj omiljeni pub koji ponovno otvara svoja vrata.

Puno je toga što nije da ne volim. A zašto onda ne volim jesen?

Zato jer je jesen pojam za vraćanje obavezama. Bila to škola, faks ili posao. Uvijek je to bilo nešto što mi je stvaralo nelagodu. U kombinaciji s ružnim vremenom, atmosfera koja se javljala u devetom mjesecu bila bi poprilično depresivna.

Zato je moj šok spomenutim statusom bio potpuno razumljiv.

 

Uvijek je do nas

Prošle godine jesen mi je prošla skroz ok. A ove godine sam ju jedva dočekala.

Dok sam uživala u toplim ljetnim danima, potajno sam se veselila hladnom jesenskom povjetarcu. Kada sam osjetila onaj prvi jesenski miris u zraku, preplavio me osjećaj uzbuđenja i zadovoljstva.

Da mi je netko prije samo dvije godine rekao da će se to dogoditi, ne bih mu vjerovala.

Ali ove godine veselim se svakom danu. Zašto?

Nema više posla zbog kojeg se dižem s grčem u trbuhu, nema više ljudi i odnosa zbog kojih se osjećam loše, nema više osjećaja praznine i nezadovoljstva

Kriviti jesen za loše raspoloženje isto je kao kriviti ponedjeljak. Nije krivo godišnje doba niti dan u tjednu; krivi smo mi.

Kao i sve ostalo u životu; dok gledamo u “problem”, rješenja nam prolaze iza leđa.

Jesensku nelagodu nisam riješila dok sam buljila u nju i žalila se (da, radila sam to godinama- ne funkcionira). Ona je bila samo posljedica drugih stvari koje je trebalo promijeniti.

 

Ako voliš svoje obaveze, svaki dan je ljetni petak

Kada sam bila na prvom treningu nakon ljetne pauze, bila sam toliko sretna da sam si pomislila „Ma kakvo ljeto, jesen je zakon“.

Naravno da volim ljeto, kao i proljeće i zimu. Ali to su ona godišnja doba koja je lakše voljeti. Za voljeti jesen često se treba puno više potruditi i puno toga promijeniti.

Mi smo ti koji biramo kako provodimo svoje vrijeme; nitko to ne odlučuje za nas. Ako nas „obaveze“ ne uveseljavaju ili ako smo nezadovoljni nekim drugim dijelom svog života, naravno da će nam jesen biti depresivnije razdoblje u godini.

Ljeti je dovoljno biti vani i uživati u pogledu; sve je lijepo, toplo, šareno i opušteno.

Jesen je puno teža. Ako u tom periodu nismo zadovoljni sa sobom i onim što radimo, nema nas što drugo napuniti energijom. Nema tog pogleda i topline koji će nas utješiti.

Ali previše je onih razočaranih “back to reality” statusa nakon godišnjih odmora. Koliko moramo biti nezadovoljni svojim životom ako nas vraćanje u svakodnevnicu rastužuje?!

Nitko nas ne drži na lancu, osim nas samih. Sami smo odgovorni za svoju energiju i svoje raspoloženje.

I nikakvo godišnje doba, dan u tjednu niti ljudi oko nas ne mogu preuzeti tu odgovornost.

 

„The moment you take responsibility for everything in your life is the moment you can change anything in your life.“

Hal Elrod

 

Jesen u Doveru…

Follow my blog with Bloglovin

Kako sam počela voljeti jesen
Tagged on:

2 thoughts on “Kako sam počela voljeti jesen

  • 15.10.17. at 10:10
    Permalink

    Šetala sam sa drugom pre desetak dana, i on mi kaže: “Ti baš voliš jesen?” Ja sam se zbunila, jer nikad nisam razmišljala o jeseni na taj način, pa sam počela da razmišljam koje mi je godišnje doba omiljeno. No, nikako nisam mogla da odaberem samo jedno. Zato sam odgovorila da u svakom godišnjem dobu nešto volim i da se zato svakom od njih radujem. To i jeste suština sreće, zar ne, u svemu naći nešto lepo. 🙂
    Slažem se da je jesen teže voleti. Ali, vredi. Luna Lu lepo kaže: “Jesen je proleće za iskusne”. 🙂

    Reply
    • 22.10.17. at 09:10
      Permalink

      Baš tako, suština i je u svemu naći nešto lijepo, a kada smo sretni to je lako. Kada nismo… i nije baš. 🙂
      “Proleće za iskusne”, sviđa mi se! 🙂

      Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: