Gledala sam odličan intervju na Marie Forleo YouTube kanalu sa Elizabeth Gilbert, autoricom bestsellera. Žena je genijalno objasnila perfekcionizam i što nam on radi, a sve je počelo pričom o kreativnosti.

Što je ono što nam koči kreativnost? Što nas sprječava da započnemo ili dovršimo neku svoju kreativnu ideju?

“The real reason we don’t move creatively ahead is always and only fear.”  – Elizabeth Gilbert

Strah i samo strah. Primjerice, strah da je to što želimo netko već napravio, da nemamo što novo dodati i da nas nitko neće doživjeti.

Elizabeth na to kaže: “Guaranteed it’s already been done, but it’s not yet been done by you.”

I to čini ogromnu razliku. Jer koliko god je bitan neki kreativan sadržaj, bitan je i način prenošenja koji je kod svake osobe drugačiji.

 

Strah na visokoj peti

U grupu raznih strahova koji nam koče kreativnost ulazi i perfekcionizam. Elizabeth ga naziva “fear in high heel shoes”. Jer je fensi.

‘Ah, što ću kad sam perfekcionist.’ Često koristimo taj izraz kao da je nešto dobro, kao da iza sebe skriva nekakve visoke standarde.

Ali perfekcionist ne samo da će nešto teško završiti, nego će teško i započeti. A putem će ubiti svu radost i veselje s kojim je u to krenuo i vršiti ogroman pritisak na sebe.

I zato Elizabeth kaže da je perfekcionizam serijski ubojica.

To je nešto u čemu sam se pronašla jer se i sama s time borim. To je također i jedan od razloga zbog kojeg I dalje pišem blog.

Shvatila sam da imam taj problem- nikada ništa što napravim nije dovoljno dobro. Težim savršenstvu za koje znam da ne postoji. I to mi je predstavljalo najveći izazov kod pisanja prvih tekstova, ali i općenito u životu.

Objaviti nešto što znam da nije dobro i što znam da može biti 10 puta bolje? Zajebano.

Bila sam u stanju 100 puta se vraćati na isti tekst, brisati ga i ispravljati, pa često kretati ispočetka ili potpuno odustati. Ali upravo zbog toga što sam postala svjesna svog perfekcionizma, počela sam se više izazivati. Sama sam sebi ograničila pregledavanje teksta.

Nakon što ga jednom uredim, nema više čitanja jer u protivnom sa sigurnošću nalazim nove ‘greške’ i ‘propuste’. Objavim tekst i više ga ne gledam.

Prihvaćam u potpunosti da nije savršen, niti to može biti, niti ja to istinski želim. Taj osjećaj je samo produkt neke iskrivljene misli u glavi koja kaže da ništa manje od vrhunskog ne valja, odnosno da ništa nije dovoljno dobro ako nije top.

Ali je. Samim time što je gotovo, ne samo da je dobro nego je odlično. Elizabeth je upravo to i naglasila.

Ako dovršiš neku svoju ideju, već si daleko dogurao. U moru nedovršenih radova i projekata te nezapočetih i nerealiziranih ideja, uspjeh je uopće neku ideju sprovesti do kraja.

Pa koliko god ona bila mala.

 

Ljepota kreativnosti

To je nešto što me sada dodatno motivira i što mi pomaže da se još lakše odvojim od potrebe za postizanjem ‘savršenstva’.

Čak mi pruža neku novu perspektivu na način da stvarno počinjem osjećati ljubav prema ne-savršenstvu i da počinjem više cijeniti svoju kreativnost, bez obzira na njen krajnji ishod. Počinjem više uživati u njoj.

Poanta kreativnosti i je da nas zabavi i da uživamo u procesu njenog stvaranja, te da to prvenstveno radimo zbog sebe – ne zbog drugih.

Elizabeth je pri kraju intervjua lijepo objasnila kako ne želi ići u grob sa 50 stranica nedovršene novele jer toga već ima dovoljno na ovome svijetu.

Znajući da joj knjiga nije dovoljno dobra, u glavi si je odvrtila film gdje je svim svojim budućim kritičarima rekla jednu rečenicu koja me osvojila:

“If you don’t like it, go write your own fucking book.”

 

Podgora

 

Follow my blog with Bloglovin

Perfekcionizam kao serijski ubojica
Tagged on:     

2 thoughts on “Perfekcionizam kao serijski ubojica

  • 10.12.17. at 05:12
    Permalink

    Ali perfekcionist ne samo da će nešto teško završiti, nego će teško i započeti. A putem će ubiti svu radost i veselje s kojim je u to krenuo i vršiti ogroman pritisak na sebe. = ja
    Ne težim da budem savršena nego sama sebi jednostavno nikada nisam dovoljno dobra. Uvijek imam neki nivo/zadatak/cilj kojeg si sama sebi nametnem i čak i kada ga postignem onda uopće ne uživam u tom uspjehu nego tražim greške ili nešto novo.
    To je još dobro, naspram kako je bilo prije.

    Reply
    • 16.12.17. at 06:12
      Permalink

      Na svemu se može raditi, tako i na ovome. 😉

      Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: