Pisala sam jednom u Sensi o tome je li moguća promjena bez promjene. Nije. Ali ljudi bi najradije da im se ono što žele stvori pred vratima.

Prije nešto manje od dvije godine, postalo mi je dosta određenih stvari u životu i odlučila sam nešto promijeniti.

Do tada sam bila u onoj, svima nam poznatoj i omiljenoj, ulozi žrtve.

Krivila sam starce i državu za većinu svojih „problema“ i jadna, morala sam raditi stvari koje ne volim, živjeti gdje ne želim itd. Stalno sam se nešto brinula, iako skoro nisam ni kužila da to tako ne bi trebalo biti.

Ipak je stres vrlo popularan u današnje vrijeme.

Ali u jednom trenutku dogodio se klik i počela sam istraživati.

 

Prvi korak: Otvaranje

Ovaj korak je odličan kada ne znaš kud krenuti. Kada ful želiš nešto promijeniti, ali ne znaš što, kako, kuda.

Počela sam čitati članke i knjige raznih uspješnih ljudi i gledati na stotine njihovih Youtube videa. Na početku mi puno toga nije imalo smisla i s visoka sam gledala na njihove priče.

Ipak ja znam najbolje.

Ali s vremenom, percepcija mi se promijenila i više ništa nisam vidjela na isti način. Shvatila sam, kao što sam pisala u postu o uspješnim ljudima, da svi ti ljudi govore isto i da se sve to može sumirati u par rečenica.

Bez obzira da li se radi o duhovnjacima, poduzetnicima ili boksačima i bez obzira na to da li su vjernici, ateisti ili kvantni fizičari, njihove riječi se poklapaju.

Do onoga “više” u životu dolazi nakon preuzimanja odgovornosti. 

Halo, znam ja to.

Ali ako je tako, zašto ljudi i dalje više krive okolnosti nego sebe?

Uloga žrtve je nešto što je potpuno suprotno od preuzimanja odgovornosti, a najviše ljudi nalazi se upravo u toj ulozi. To je uloga u kojoj se stalno nešto brinemo i pričamo o stvarima na koje ne možemo utjecat pa se osjećamo bespomoćnima.

Ako to dovoljno dugo radimo, mi stvarno povjerujemo da smo bespomoćna bića i da ne možemo napraviti više od onoga što radimo. 

Zato je važno čitati, slušati i otvoriti se za mogućnosti.

 

Drugi korak: Akcija

Dugo mi je trebalo da to probavim. U teoriji zvuči ok, ali kada to želiš primijeniti u svom svakodnevnom životu dođe do one situacije „I šta sad?“.

Mjesecima sam se pitala što je to što ja mogu napraviti, a da je van okvira u kojem se nalazim. Znala sam da nisam zadovoljna sa puno stvari, ali što konkretno ja sad mogu promijeniti?

Došlo je do te razine da sam skoro pa očajno ponavljala ista videa i iste knjige nadajući se da ću dobiti odgovor i konkretnu uputu za slijedeći korak. To se, naravno, nije dogodilo.

Shvatila sam da počinjem pretjerivati s istraživanjem i da nema druge nego ostaviti se knjiga i krenuti s primjenom naučenog.

Počela sam koristiti sve one alate o kojima sam toliko vremena slušala i čitala. Vrlo brzo, svjedočila sam novim idejama koje su mi pomogle uvesti sve više malih promjena. U Sensinom članku pisala sam upravo o tome koliko male te prve promjene mogu biti.

Ali bez obzira na “veličinu” promjene, osjećala sam strah jer se radilo o potpuno nepoznatom području za mene. Srećom, dovoljno sam se načitala i naslušala da sam znala ono najvažnije: ako želim nešto više, moram izaći iz svoje zone komfora.

Još uvijek si to ponavljam svaki dan.

Rezultat

I počelo se događati. Jedna ideja vodila je jednoj radnji, pa ta radnja slijedećoj itd. Na početku se ništa vidljivo nije mijenjalo, sve su to bilo nekakve puzzlice koje su se tek kasnije počele slagati.

Kada su prve ideje rezultirale opipljivim “većim” promjenama, tada sam shvatila da je stvarno sve u mojim rukama. To je trenutak u kojem sam na svojoj koži osjetila što znači preuzeti punu odgovornost za sve što jesam i sve čime sam okružena.

Nezadovoljna poslom? Mijenjaj misli, mijenjaj izbore.

Nezadovoljna ljubavnim životom? Mijenjaj misli, mijenjaj izbore.

Nezadovoljna bilo čime u životu? Mijenjaj misli, mijenjaj izbore.

Jer misli i izbori su oni koji su nas doveli tu gdje jesmo. Mijenjaj misli, mijenjaj izbore i za neko vrijeme bit ćeš na drugom putu.

Garantirano.

 

“You are 100-fucking-% in charge of your life, stop fucking bitching!”

Gary Vaynerchuk

 

Polako ali sigurno do promjene
S mora na rijeku- za mene je i to promjena. I ne bi nikad rekla, ali… sljedeći put opet biram rijeku 🙂

 

 

Follow my blog with Bloglovin

Polako ali sigurno do promjene
Tagged on:     

2 thoughts on “Polako ali sigurno do promjene

  • 01.08.17. at 06:08
    Permalink

    Post kao naručen. I ja se tražim, ali tako predugo da mi itekako ide na živce. Sad znam odakle krenuti.

    Reply
    • 03.08.17. at 07:08
      Permalink

      E pa baš mi je drago. 🙂

      Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: