Često prije treninga idem na kavu s frendicama u jedan mali birc pored dvorane. Gotovo uvijek tamo je netko za šankom tko se žali u vezi svega što ne valja u našoj državi.

Žali se u vezi politike, ekonomije, recesije i svega ostaloga što ga je “dovelo tamo gdje je”. Priča kako je mogao završiti fakultet da nije bilo ovoga ili onoga, kako su ova država i naši političari krivi za sve.

Jedan dan, na pamet mi je pala random misao. Mogu li zamisliti neku uspješnu osobu u svojim počecima kako sjedi za šankom i žali se oko svih ovih stvari?

Jim Carrey, recimo. Mogu li vidjeti njega na ovoj barskoj stolici kako priča o svom teškom životu, o tome kako je morao prekinuti školu sa 15 godina da bi uzdržavao obitelj, kako je živio u kamp prikolici i kako su političari krivi što nema posao? Ne mogu.

Da je to radio, ne bi imao vremena postati osoba koja je sad.

 

Gubljenje vremena je naša specijalnost

Jadni mi Hrvati i naša politika; ni onima u Africi nije teško kao nama. Gledamo i slušamo političke vijesti, pa ih komentiramo i nerviramo se. Pa ih ponovno gledamo i slušamo, komentiramo i nerviramo se. I onda se čudimo što se ništa ne mijenja.

Ne samo što energiju trošimo na druge ljude, trošimo ju i na stvari na koje ne planiramo utjecati. Nerviranjem uz TV pa pričanjem o tome na kavi ne postižemo ništa konstruktivno, osim što trošimo svoje (i tuđe) dragocjeno vrijeme.

Mijenjajmo stvari koje možemo, ne pričajmo o onima koje ne možemo.

 

Najlakše je naći krivca

Još uvijek nas previše krivi državu i politiku i cijeli svijet koji “ide kvragu” za vlastite “neuspjehe”.

Što je sa onim ljudima koji su uspjeli? Jesu li njima političari pomogli?

Ti ljudi nisu trošili vrijeme na žalopojke i tračanje. Nisu trošili vrijeme na opravdavanje vlastitih neuspjeha i pričanje o tuđim tragedijama. Imali su svoj život i bili su fokusirani na njega.

To su ljudi koji svoj život nisu stavljali u ruke političara, niti ičije ruke osim svojih. I ne, to nisu samo Jim Carrey, Leo i Oprah; puno je uspješnih ljudi na ovome svijetu i svi oni pričaju istu priču.

Ali ta priča definitivno nije o političarima.

 

“If you keep telling the same sad small story, you will keep living the same sad small life.”

Jane Houston

Političari su krivi za sve
Minimundus, Klagenfurt

Follow my blog with Bloglovin

Političari su krivi za sve
Tagged on:

2 thoughts on “Političari su krivi za sve

  • 11.04.17. at 03:04
    Permalink

    Upravo tako. Nije uopće stvar u traženju krivca, a svi tražimo krivca (što je najbolje, ni sami ne znamo za što točno). Stvar je u principu u traženju trenutka, i rađanju ideje kao esencije tog trenutka, a taj jedan pišljivi trenutak nam, zamisli samo, uvijek uspije pobjeći nezapažen.

    I tako živimo sve i svašta, a najmanje sami sebe. I naravno da bez njege prema vlastitoj autentičnosti otupimo i postajemo pasivni hodajući leševi.

    Više bi se trebalo pričati o ljudima i događajima u smislu ideja koje su potaknuli u nama samima, a manje u okvirima pukog prepričavanja i distanciranog komentiranja. Spas je u viziji!
    ( U to čvrsto, duboko i neupitno vjerujem.)

    Reply
    • 11.04.17. at 03:04
      Permalink

      Nemam što drugo reći osim: potpisujem! 😉
      Hvala na komentaru 🙂

      Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: