Jesmo li svjesni koliko robujemo tuđim mišljenjima?

„Kako izgledam?, Hoću li im se svidjeti?, Mislit će da sam totalni idiot!, Tko zna što pričaju o meni., Ne idem na plažu dok ne pocrnim!, Moram ju pozvati da se ne bi uvrijedila., Brzo, selfie, inače nitko neće vidjeti gdje sam bio!, Zašto nitko ne cijeni moj trud??, Moram se svima pohvaliti!, Zašto imam tako malo lajkova??, Ne mogu van ovakva!“

Ovakve misli i još bezbroj njih naša su svakodnevnica.

Mnogi ljudi su očajni u potrazi za pažnjom i ne osjećaju vlastitu vrijednost bez tuđih pohvala. Neki samo ne mogu donijeti odluku bez da uključe druge u to, a samo mala manjina zaista živi život istinski slobodan od tuđih mišljenja.

Zašto nam je toliko važno tuđe mišljenje?

Jer smo od malena učeni zadovoljavati tuđe potrebe. Jer više cijenimo tuđa priznanja nego vlastita. Jer nam nije dovoljno da pohvalimo sami sebe i osjećamo se odlično radi nečega što smo napravili, već tražimo i tuđe pohvale.

Tu se ne radi samo o fotkama i površnim stvarima, radi se i o važnim životnim odlukama. Zadovoljimo se s poslom koji ne volimo. Pomirimo se da ćemo biti sami do kraja života ili ostati u nezadovoljavajućoj vezi. Ne priuštimo si ono što stvarno želimo.

Sve to zbog straha, tuđih očekivanja i vlastite slike koju pokušavamo njegovati u tuđim očima. 

Želimo izgledati uspješno. Želimo izgledati kao da se nismo dugo spremali za van. Želimo izgledati pametno, sretno i u kontroli. Želimo izgledati kao da nas nije briga za tuđa mišljenja.

Jako dobar primjer gdje ovo posebno dolazi do izražaja su godišnjice mature. Na zadnjoj godišnjici na kojoj sam bila, većina ljudi došla je hvaliti se sa svojim uspjehom ili opravdavati “neuspjeh”. Rijetki su oni koji su se zaista došli družiti i sa iskrenim i dobronamjernim zanimanjem vidjeti što se događa sa njihovim starim kolegama.

Ali svi mi imamo različite pojmove uspjeha i neuspjeha. Ono što je meni uspjeh, tebi može biti neuspjeh, i obrnuto. To znači da gradimo svoju sliku u tuđim očima koja odgovara NAŠOJ idealnoj slici nas samih.

Kome se onda zapravo hvalimo ili opravdavamo?

 

Tuđa mišljenja ne govore o nama

Ljudi će uvijek imati svoja mišljenja. I uvijek će vidjeti stvari kroz svoje filtere znanja i iskustva. I to će uvijek biti samo refleksija njihovih vlastitih misli o sebi samima i njihovoj realnosti.

To uključuje i naša mišljenja o drugima – jednako su nebitna! Ali to nam je još teže prihvatiti jer smo jako pametni kada su drugi u pitanju.

Zašto nam se uvijek čini da znamo što je bolje za druge? Zašto tako lako uočimo nečiju manu? Zašto nas „nerviraju“ ljudi koji imaju više od nas? Zašto osjećamo ljubomoru i zavist pa to prikrivamo kritikom? Zašto se ponekad potajno podsmjehujemo tuđem “neuspjehu”?

Neispunjen život nadomještamo brigom o drugim ljudima i podizanjem vlastite vrijednosti kritizirajući ih. Uz to, istovremeno se opravdavamo naglašavajući “lako je tako” razloge za tuđe uspjehe. “Lako je njemu kad ima para” i “lako je njoj kad je zgodna”.

To nam je sve puno lakše od samog čina rada na sebi i preuzimanja odgovornosti za vlastiti život, jer u tom slučaju postoji mogućnost pogreški i još većih “neuspjeha”.

A što bi onda ljudi rekli?

 

Iskrivljena načela

Kada ćemo prestati zvati ljude na kavu da „održavamo“ odnose koji nam ne pašu? Prihvaćati tuđe pozive da nekoga ne uvrijedimo i zvati ljude na svadbu jer „ako pozovem ovoga, moram i onoga“?

Često se pozivamo na suosjećanje jer smo „jako dobre osobe“; ne želimo nikoga povrijediti (čitaj: ne želimo da se loše priča o nama). Ali pristajanjem na druženja na koja nam se neda i pozivanjem ljudi s kojima ne želimo biti mi direktno lažemo te ljude. Po čemu je to bolje od „sebičnosti“ odnosno iskrenosti? Da li stvarno mislimo da smo u tom slučaju bolje osobe?

Je li nam onda važniji dojam koji ostavljamo na druge od onoga kakvi smo zaista?

Kada bismo energiju koju trošimo na druge ljude preusmjerili u brigu o sebi i vlastitom integritetu, iskustvo života postalo bi nešto sasvim drugačije.

Ali ne možemo prestati brinuti o tuđim mišljenjima sve dok ne postanemo svjesni do koje mjere smo im robovi i na koji način to utječe na naše živote.

 

“The greatest prison people live in is the fear of what other people think.”

David Icke

Robovi mišljenja
Brestova Draga, Gorski kotar

Follow my blog with Bloglovin

Robovi mišljenja
Tagged on:             

2 thoughts on “Robovi mišljenja

  • 14.04.17. at 03:04
    Permalink

    ” Kada ćemo prestati zvati ljude na kavu da „održavamo“ odnose koji nam ne pašu? Prihvaćati tuđe pozive da nekoga na uvrijedimo i zvati ljude na svadbu jer „ako pozovem ovoga, moram i onoga“?” – ovaj deo sam savladala. Idem dalje! Još učim da budem dobra sebi.

    Reply
    • 14.04.17. at 04:04
      Permalink

      I ja. Učenju nikad kraja 🙂

      Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: