Kada dvije osobe naprave potpuno identičnu stvar, što ih razlikuje?

Namjera.

Mogu otići s tobom na kavu zbog druženja, a mogu otići i jer mi je neugodno odbiti tvoj poziv ili jer želim nešto izvući iz tebe.

Mogu ti napraviti uslugu jer volim pomagati, a mogu to napraviti jer želim uslugu nazad.

Mogu pričati s tobom o nekoj temi čisto zbog razgovora, a mogu to raditi i da ti indirektno ukažem na neke loše stvari koje mislim o tebi.

Mogu pričati loše o nekoj osobi jer ju koristim kao primjer za nešto što želim objasniti, a mogu to raditi i zato što sam ljubomorna pa želim riječima umanjiti uspjeh te iste osobe.

Neke radnje djeluju vrlo jednostavno i čovjek bi rekao: ili to napraviš, ili ne napraviš.

Ali svaka naša radnja iza sebe ima bezbroj mogućih namjera. I sve te namjere iza sebe imaju još bezbroj razloga zbog kojih je do njih došlo.

Pogađati i pretpostavljati tuđe namjere je besmisleno jer ćemo to uvijek raditi iz svog minijaturnog polja znanja i iskustva.

Međutim, tuđe namjere ne bi ni trebale biti naš problem. Jedino čime bi se trebali baviti je naša vlastita namjera.

 

Osobna misija

Prošle godine pročitala sam jednu ideju uz koju sam doživjela onaj „aha!” moment.

Ponovno se radi o ideji iz knjige 7 navika uspješnih ljudi koju je napisao Stephen R. Covey. Ali ova ideja je vrlo jednostavna.

Stephen piše o tome kako bi svatko trebao razviti svoju osobnu misiju. To bi značilo naglasiti sami sebi što želimo biti i što želimo činiti.

Da bismo to napravili, potrebno je krenuti od središta našeg života, odnosno naše osobne životne vodilje. „Svatko od nas ima središte, iako ga često nismo svjesni.“, napisao je Stephen.

Neki od najčešćih središta koje ljudi imaju su brak, obitelj, novac, karijera, užitak, crkva ili „ja“. Kada nas netko pita što nam je središte života, bismo li znali odgovoriti?

Odgovori koje sam najviše puta čula su obitelj ili karijera.

Kod nekih se ta središta često i mijenjaju; kada mislimo da smo zadovoljili jedno središte, prebacujemo se na drugo. Na taj način, nema stalnog osjećaja usmjerenosti niti one prave istinske životne vodilje.

Stephen objašnjava kako je, naravno, idealno stvoriti jedno jasno središte iz kojeg ćemo stalno crpiti sigurnost, usmjerenost, mudrost i moć.

 

Načela kao središte života

Ispravna načela kao središte života. Pa da!

Za razliku od drugih središta koja su usmjerena na ljude ili stvari, ispravna načela se ne mijenjaju. S njima smo sigurni i imamo čvrst oslonac kroz život.

Središte života predstavlja način na koji vidimo sve oko sebe jer ćemo sve prilagođavati svome središtu; to su naočale kroz koje promatramo svijet. Obitelj, novac i karijera nisu pouzdane naočale.

Iako nam se često čini da je obitelj pravi izbor, ako ju stavimo kao središte života iskusit ćemo situacije gdje ćemo nešto žrtvovati za obitelj. I to na prvu zvuči sasvim u redu.

No do „problema“ dolazi kada se žrtvujemo za obitelj, a duboko u sebi smatramo da je žrtva prevelika. Nezadovoljni smo vlastitim postignućima i za to počnemo kriviti obitelj.

Postoje razne problematične situacije do kojih može doći ako nam je središte života nešto izvan nas (Stephen je to detaljnije objasnio u svojoj knjizi). Te situacije se onda manifestiraju lažima, prikrivanjem pravih emocija, nezadovoljstvom, ljubomorom itd.

No ako se kroz život vodimo ispravnim načelima, onda smo uvijek na dobrom putu.

 

Integritet

Integritet znači potpunost, nedijeljivost, besprijekornost, poštenje. Imati integritet znači imati bezuvjetnu i nepokolebljivu obvezu prema vlastitim moralnim vrijednostima i dužnostima.“ – Wikipedia

To je ono što razlikuje ljude s iskrenim namjerama i one koji svoje namjere moraju skrivati.

Ako imamo iskrene namjere, nema više prihvaćanja ponuda samo iz pristojnosti ili zato jer se “mora”. Nema više neiskrenih poziva. Nema više opravdavanja za sve ono što nije u skladu s tuđim naočalama.

Biti vođen integritetom znači biti iskren sa sobom i drugima. Znači voditi računa o tome što jesmo, a ne o tome kakvi želimo ispasti. Znači biti u skladu sa sobom i biti u potpunom miru.

Tu se opet vraćam na intuiciju o kojoj sam pisala u Razum vs. intuicija. Ona je iskonski povezana s integritetom i ne može nas navoditi u suprotnom smjeru.

Vođeni integritetom kao središtem života i intuicijom kao sredstvom navigacije, puno toga postaje jasnije. Odluke se donose drugačije i brže, dileme se rješavaju za čas, a grižnja savjesti postaje nepoznanica.

Sve one misli koje se tiču drugih ljudi, tuđih mišljenja, dojmova itd., sve to velikim dijelom potone. Puno nesigurnosti i briga jednostavno nestane, a filtriraju se i ljudi kojima smo okruženi.

Ali kao i uvijek, sami biramo čime ćemo se voditi. Naš je odabir hoćemo li se baviti prikrivanjem ili mijenjanjem.

Na kraju krajeva, to su samo naše misli; nitko drugi ih nikada neće znati. Pa kakve onda veze ima što nam je glava puna brige, ljutnje, ljubomore, zavisti, opravdavanja i prikrivenih namjera…

 

“Image is what people think we are; integrity is what we really are.”

John C. Maxwell

 

Follow my blog with Bloglovin

Središte života

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: